Dida Mraza smo mogli viditi samo na slikama. Neki lipi veseli debeljuškasti starčić koji dili darove. Vozi se saonicama i poklone baca kroz dimnjak. Je, valjda mu je Škopinac bija izvan ruke i njegovih puteva pa nikad nije svratija kod mene. A onda jednog dana, iznenada, moja teta Matica, koja je ranije bila balerina u teatru, kaže mi kako će u kazalište doći Dida Mraz. On dolazi i ja san pozvan kod njega. Nisan moga virovati. Valjda se napokon sitija i mene pa umisto da baca kroz dimnjak meni osobno će dati poklon.
Tako nas prisjeća Pave u svojim Šibenskim uspomenama. Cijelu emisiju poslušajte na našem Soundcloud kanalu:
