Novi vidikovac u kanjonu Čikole koja se sve više otvara javnosti

0

U povodu Međunarodnog dana rijeka, 14. ožujka, Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ predstavlja novouređeno ugibalište i vidikovac u kanjonu Čikole s pogledom na tu iznimnu kršku rijeku, koja se, stiješnjena vapnenačkim stijenama, bori protiv suše. Vidikovac se nalazi na desnoj obali Čikole, neposredno uz cestu koja iz pravca Šibenika vodi prema Pakovu selu, a uložena sredstva su 292.891,65 kuna.

Rijeka Čikola najveći je pritok rijeke Krke. Izvire kod sela Čavoglave u Dalmatinskoj zagori a u Krku se ulijeva iznad Skradinskog buka, tako da se donji dio njezina toka nalazi unutar granica Nacionalnog parka „Krka“. Izdizanjem sedrene barijere Skradinskog buka ujezereno je trinaest kilometara toka rijeke Krke i potopljeno tri kilometra toka rijeke Čikole, čime je stvoren pejsažno najneobičniji sutok u Hrvatskoj, koji još posebnijim čini otok Kalički busen, oko sedamsto metara duga i svega deset metara široka sedrena barijera koja razdvaja Krku od ušća Čikole.

Čikola protječe kroz Petrovo polje i grad Drniš, te kroz kanjon koji je vodi do Krke, u koju se ulijeva iznad Skradinskog buka. Na ušću Čikole nalazi se prirodni fenomen: vrelo u obliku jezera Torak. Iako se radi o izvoru, zbog okrugla oblika Torak više nalikuje jezeru pa ga zovemo jezerskim vrelom. Promjer mu je 150 m, dubina

30 m, a sam izvor nalazi se na dnu jezera. To krško vrelo zadivljuje svojom ljepotom upravo zbog neobična položaja u sutoku dviju rijeka i karakterističnog biljnog svijeta travnjaka i grmlja koji ga okružuje.

Čikola je dvojaka rijeka. Do Drniša protječe, poput nizinske rijeke, krškim poljem pa joj odatle i stari naziv Poljšćica, „koja protječe kroz polje“. Iza Drniša počinje kanjonski dio toka, po kojemu nosi današnje ime: riječ čikola (odnosno čikojla) turskog je porijekla a znači otprilike „voda kroz litice“.

U literaturi podaci o dužini Čikole variraju od 39 do 47 km, a površina slijeva iznosi 836,8 km². Najveći pritok Čikole jest Vrba, koja u nju utječe kilometar nizvodno od njezina izvora. Vodostaj Čikole vrlo je promjenljiv: za vlažnih zima rijeka obiluje vodom pa poplavljuje dio polja, a u ljetnim mjesecima vodostaj je jako nizak zbog suše i navodnjavanja zemljišta uz njezin srednji tok pa rijeka redovito presuši. Kroz cijelo 19. stoljeće provlačio se problem regulacije toka Čikole zbog plavljenja polja, uništavanja usjeva i širenja malarije. Čikola je nekada bila leglo malaričnih komaraca, zbog čega su ljudi u blizini rijeke često obolijevali. Njezin tok reguliran je još u doba Austro-Ugarske Monarhije 1908.

Kanjon Čikole odlikuje izrazita surovost, koju naglašuju impozantni oblici brina, neprohodnost kanjona i često presušivanje riječnog korita. Takva nepristupačnost bila je poželjna u prošlosti, tako da na tom području nalazimo dvije pećine s paleolitskim nalazištima i utvrdu Ključicu, najveću i najočuvaniju srednjovjekovnu utvrdu na prostoru Nacionalnog parka „Krka“. Kanjon rijeke Čikole dug je 14 km a dubok mjestimično do 170 m. Počinje odmah na izlasku rijeke iz Petrova polja, kod Drniša, a završava 6 km prije njezina ušća u Krku, odnosno 3 km od ujezerenog dijela rijeke. Zaštićen je od 1965. Iznad kanjona Čikole nalazi se Drniška tvrđava (Gradina), pod kojom je nastao grad Drniš.

Iako se Čikola spominje uglavnom kao najveći pritok rijeke Krke, njezino značenje, zbog položaja, važnosti za vodoopskrbu drniškog kraja i ljepote okoliša koji je stvorila, nimalo ne zaostaje za drugim područjima Nacionalnog parka „Krka“. Blago položene strane kanjona zarasle su u gustu makiju sa skupinama hrasta, graba i ostalog drveća. Uz vodu mogu se vidjeti gnjurci i brojne ptice vodenih staništa. Čak i u sušnom razdoblju vrlo je impresivna slika većeg i manjeg svijetlog kamenja zaobljenih oblika nastalog djelovanjem rijeke.